Trenutno, najžešći politički pritisak Dragan Čović posebno, a zdušno mu pomaže Milorad Dodik, vrši na predsjednika Suda BiH Ranka Debevca da poništi odluku Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIKBiH) o održavanju Lokalnih izbora 15. novembra čime bi se ruglu izvrnula stručnost članova CIK-a.

Pri tome, svjesno i jedan i drugi služeći se klasičnom zamjenom teza u javnosti izbjegavaju govoriti da su upravo oni krivci što su izbori sa 8. oktobra pomjereni na 15. novembar. Oni su odgovorni što nije osiguran novac, odnosno usvojen Budžet čime je prekršen Izborni zakon BiH, a CIK su primorali da donese odluku o pomjeranju datuma održavanja izbora.

Na djelu je potpuna blokada i radi se planski. Upravo ova situacija na pravi način prezetntira Čovićevo licemjerstvo kada je riječ o izborima u Mostaru. Sada je jasno da je prihvatio dogovor sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, kako bi ga međunarodna zajednica tapšala po leđima jer je u rezervi imao plan B, a to je potpuna blokada rada CIK-a, neusvajanje budžeta i neodržavanje uopće Lokalnih izbora.

Ako se pogleda geneza krize koja trenutno drma političku scenu u Bosni i Hercegovini, vidi se da je krenulo sve još od 2018. godine.

Čović i Dodik trebaju dati odgovor na pitanje zašto vlast nije odmah konstituisana i u Federaciji BiH i na državnom nivou. Tada nije bilo niti izbora članova CIK-a, niti presuda Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom zemljištu, niti imenovanja u OSA-i, kao ni pitanja usvajanja budžeta.

Ono što nije u Dejtonu precizno dogovoreno sada se želi promijeniti. A to je izbor članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Dodika ova priča ne zanima jer se član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda bira sa teritorije RS-a i jasno je preciziran izbor delegata u Klubu Srba u Domu naroda FBiH. No, Čoviću itekako smeta jer svim silama nastoji nametnuti još čvršći koncept izbora člana Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda FBiH zasnovan na etno-teritorijalnom principu.

Franjo Tuđman svojevremeno nije uspio izdejstvovati treći entitet i danas 25 godina poslije Čović se služi svim mogućim političkim sredstvima, a najviše blokadama i stvaranjem kriza, kako bi se ostvarile njegove želje. Treći entitet i svaki narod bira svog predstavnika, a nikako građanski koncept koji mora biti utemeljen na pet strazburških presuda, čiju implementaciju on koči svih ovih godina. To je njegov cilj.

Čović bi da se vrati u 1995. godinu, ali ga u tome itekako koče Mišljenje Evropske komisije i 14 prioriteta po zahtjevu BiH za pristup Evropskoj uniji, kao i činjenica da je prošlo 25 godina od Dejtona.

Predsjednik HDZ-a kao ni prvi čovjek SNSD-a nisu željeli da se u Parlamentu BiH bore za izbor članova CIK-a, odnosno svoje političke ciljeve, već su svoju borbu usmjerili u Sud BiH. To govori u prilog tome da nije ovdje riječ o političkim principima, već isključivo o borbi za treći entitet, i apsolutna prava ne hrvatskog naroda, već HDZ-a i njegovog čelnika.