Rusija i život u “zamrznutom konfliktu”: Nema hljeba, nema brašna, zemljo moja siromašna…

Od raspada Sovjetskog saveza (SSSR-a) Ruska Federacija koristi sukobe u bivšim sovjetskim republikama kako bi se ponovo miješala u unutrašnje odnose u tim državama.

Od Donbasa do Krima

Sukobi, recimo, u Pridnjestrovlju, odnosno Moldaviji, Nagordno-Karabakhu, aktivnosti Rusije na odvajaju Južne Osetije od Gruzije 2008. godine, secesija Donbas regije u Ukrajini 2014. godine, kao i ruska okupacija Krima iste godine, koja je posebno zgrozila međunarodnu zajednicu i dovela do sankcija svijeta prema Rusiji, jasno oslikavaju destabilizacijsku strategiju Vladimira Putina i njegove vlasti, piše Bosnian News Service.

Sve su to smišljene i koordinirane aktivnosti Moskve kako bi se širio njezin utjecaj i kako bi ovi dijelovi svijeta ostali izvan modernih svjetskih tokova, demokracije i razvoja.

Budući demokratski svijet (s izuzetkom uvođenja sankcija, ali i tu prilično neujednačeno), nije zaustavio Rusiju na vrijeme – na sličan način danas možemo posmatrati rastući ruski utjecaj u zemljama Zapadnog Balkana.

I ovdje Moskva svojim aktivnostima, također, nastoji održati stanje “zamrznutog konflikta”.

U atomiziranom društvu poput bosanskohercegovačkog, kako primjećuju autori poput Hamze Karčića, “uočljivi su određeni trendovi prisutni u zamrznutim konfliktima poput onih u Nagorno Karabahu, Južnoj Osetiji, Abhaziji i Pridnjestrovlju”. [1] To Rusija, naravno, koristi.

Moldavija.jpg - Rusija i život u
Moldavija: Najsiromašnija država Evrope (Foto: Jutarnji.hr)

Priča o “zamrznutim konfliktima” vraća u sjećanje slike podjele Berlina na istočni i zapadni, za koje smo vjerovali da su stvar prošlosti.

Ironija sudbine je u tome da je upravo u njemačkoj tog vremena službovao tadašnji agent KGB-a, a današnji ruski predsjednik Vladimir Putin.

Sovjetska unija žrtvovala je i tada, kao što je spremna žrtvovati danas, lokalne interese i životni standard da bi formirala zamrznuti konflikt koji služi interesima Moskve.

Berlinski zid je srušen prije 30 godina, ali Moskva i dalje zida neke nove zidove i potiče podjele unutar država.

Kada je 9. januara 2018. godine na proslavu neustavnog dana RS doveden predsjednik samoproglašene Južne Osetije nije trebalo biti pretjerano pametan da bi se zaključila poruka Milorada Dodika da je taj bh. entitet dio društva ruskih satelitskih paradržavica čiji je jedini smisao postojanja ometanje napretka njihovih “matičnih” država “koje svoje postojanje plaćaju siromaštvom i totalnom zavisnošću od Rusije”.[2]

Primjera radi, Južna Osetija proglasila je nezavisnost iako nije raspolagala vlastitim izvorima struje i vode, zbog čega se sada opskrbljuje “pupčanom vrpcom” iz Sjeverne Osetije. Da, Južna Osetija nema izvore vode, a o elektranama da ni ne govorimo. [3]

Zamrznuti konflikt i siromaštvo

Slično je i iskustvo Krima. Poluotok, koji se svojim historijskim i prirodnim ljepotama smatra turističkim rajem, danas je postao ruska vojna baza, a ljudi u regiji, čija ekonomija je potpuno ovisna o Rusiji, postali su siromašni. [4]

U Moldaviji, najsiromašnijoj državi Evrope, gdje Rusija želi proširiti svoj utjecaj, a na nedavnim izborima je protežirala svoga kandidata, “ljudi umiru jer ta država nema novca za kupovinu vakcina! [5]

Tako danas izgledaju zemlje u kojima Rusija ima svoj utjecaj, pa je pravo pitanje gdje to Milorad Dodik i Dragan Čović guraju Bosnu i Hercegovinu i njezine narode.

Dobre vijesti su da se, bude li volje, “zamrznuti konflikti” mogu okončati uz zajedničke napore.

Obaranje Berlinskog zida dovelo je do odmrzavanja konflikta i napretka Njemačke u svakom pogledu.

Da li će Bosna i Hercegovina i zemlje Balkana iskoristiti tu šansu, ili će biti žetoni u ruskoj geopolitičkoj igri i ići prema svojoj destabilizaciji (posebno Bosna), ovisit će o vođama koje građani biraju i koje su birali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *