Novi izazov za odnose BiH i Hrvatske: Plenković ne pripada svijetu Karamarka, Brkića i inih

Andrej Plenković uspio je ostvariti pobjedu na hrvatskim parlamentarnim izborima, kao i u frakcijama podijeljenoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, čime je u kratkom periodu eliminirao stranačke i izvanstranačke političke oponente i osigurao gotovo apsolutnu vladavinu u Hrvatskoj.

Bosni i Hercegovini može ići u prilog, usaglasili su se ranije analitičari, prednost koju je na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj ostvario Zoran Milanović u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović. No, to bi bilo suludo reći za prevagu Hrvatske demokratske zajednice na parlamentarnim izborima.

Akademik Slavo Kukić smatra da je Andrej Plenković svoje stranačke radikale porazio, zbog čega je logično očekivati promjenu politike Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

Nova pozicija Plenkovića

Prevaga takozvanog umivenog nacionalizma u Hrvatskoj, koji to predstavlja kao evropski, civilizovani desni centar, nesumnjivo će donijeti promjene politički dezorijentiranoj i podijeljenoj Bosni i Hercegovini, fokusiranoj više na probleme unutar svojih granica nego na “zlo importovano izvana”.

“Od samog početka je bilo jasno da Plenković ne pripada svijetu Karamarka, Brkića, Kovača, Penave, Milinovića, Culeja i inih. Istina, hrvatski HDZ je, kad je Plenković došao na njegovo čelo, bio krcat imenima poput apostrofiranih, dakle zagovornika endehazijske ideologije i bilo je vrlo riskantno ući u frontalni sukob s njima. I baš zbog tog detalja se nerijetko činilo kako između Plenkovića i njih i nema bogzna kakve razlike. No, danas, četiri godine poslije, izvjesno je da se većina tih radikala iz vrha partije uspjelo osloboditi. To, naravno, ne znači da taj ideološki smjer u HDZ-u još uvijek nije žilav, posebice u donjim nivoima organizacije stranke. Ali, izvjesno je da mu je moć danas mnogo manja nego prije tri-četiri godine i da je Planković uspio HDZ s pozicije političke desnice znatno pomjeriti prema političkom centru”, kazao je Kukić za Klix.ba.

Pobjeda na posljednjim izborima ga, smatra akademik Kukić, dovodi u bitno drugačiju poziciju.

“U sljedeće četiri godine Plenković nije prisiljen lavirati kako bi zadovoljio različite interese i održao se na vlasti. Naprotiv, rezultati izbora mu daju priliku da državnu politiku postavi na način za koji on sam smatra da je ispravan. Pri tome, dakako, mislim i na onaj dio te politike koji se tiče odnosa između Hrvatske i BiH. (…) Iskreno se nadam da će zbog novog odnosa snaga, koje idu na ruku Plenkoviću, doći do promjene politike Hrvatske prema BiH na način da će nova politika poštovati BiH kao suverenu zemlju i da se neće petljati u njene unutarnje odnose kako se petljala prethodnih godina”, istakao je Kukić.

Očekivanje promjena

Akademik Kukić navodi da sa utjecajnim radikalima u vrhu hrvatskoga HDZ-a odnos prema BiH i nije mogao biti drugačiji nego što je prethodnih šest-sedam godina bio.

“To je odnos stalne čežnje za BiH kao dijelom Hrvatske u njezinim ‘povijesnim’ granicama koji se, istina, u izmijenjenim međunarodnim okolnostima nije manifestirao otvoreno kao u prvoj polovici devedesetih, ali jeste u potrebi za tutorstvom koje je slalo poruku kako se gleda na BiH. Prisjetimo se, uostalom, zahtjeva za reformom Ustava i Izbornog zakona, koji su iz Zagreba išli prema BiH, ali i prema institucijama EU. Prisjetimo se, potom, priča o Komšiću kao drugom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH iako je čovjek biran po istom zakonu po kojem je na tu poziciju biran i Dragan Čović. Prisjetimo se, na koncu, stalne potpore politici HDZ BiH kojim se u potpunosti eliminiraju elementi građanske BiH koji u postojećem Ustavu još uvijek postoje – potpore da se sve institucije, neovisno o tome kako su u Ustavu i zakonima postavljene, transformiraju da funkcioniraju po principu Doma naroda i da se na taj način do zadnjega obesmisli postojanje građanskih političkih partija”, istakao je on.

Sada, kada je svoje stranačke radikale Plenković neutralizirao, može se očekivati promjenu prema BiH.

“Promjenu koja će slijediti onu Mesićevu da je BiH domovina Hrvata koji u njoj žive – i da rješenja za svoja pitanja ne trebaju tražiti u Zagrebu nego u Sarajevu kao svome glavnom gradu. Dogodi li se to, a ja priželjkujem, već za četiri godine bi mogli imati i drugačiji odnos Hrvata BiH prema izborima na način da im primarni budu izbori organa vlasti u njihovoj vlastitoj zemlji a ne izvan nje – a zadnji izbori za hrvatski Sabor su stvarali baš takav dojam. Ne dogodi li se to, argumenti onih koji su skloni tezama kako između Plenkovića i Karamarka i nema neke razlike će dobiti na snazi”, rekao je Kukić.

Izazovi iz Hrvatske nisu jedini

Kukić smatra da je BiH izložena udarima iznutra i da je veliko čudo što je još uvijek na vlastitim nogama.

“Izazovi iz Hrvatske nisu jedini – ne zaboravimo da sve ozbiljnije ambicije prema BiH dolaze i iz Ankare – i nisu ono što bi ovu zemlju moralo specijalno brinuti. Naprotiv, puno opasniji i od njih i od izazova koji se tiču politike Turske prema BiH, su oni koji dolaze iz Beograda i Moskve, i koji potrebu za udarom na suverenitet BiH sve manje prikrivaju. Prisjetimo se, uostalom, svako malo poruka Vučića, bilo da ih upućuje izravno bilo da ih šalje na način da ostaje nijem na negiranje BiH od strane Milorada Dodika u njegovu prisustvu. Prisjetimo se, potom, sve otvorenije potrebe Moskve da državnu politiku BiH oblikuje ona sama a ne institucije BiH – u vezi s NATO-om, u vezi s unutarnjim uređenjem BiH itd. Ja, dakle, mislim kako s tih adresa dolaze opasnosti za BiH. I kako tim prijetnjama za BiH partner nije Hrvatska nego politika Dragana Čovića koji je i sam sve vjerniji dio tima koji izvan BiH smišlja đavolje planove prema ovoj zemlji. A što se Hrvatske tiče, još jednom da ponovim, vjerujem da će u slijedeće četiri godine napraviti zaokret u svojoj politici na način da ona isijava poštivanje BiH kao prvog susjeda i njezina prava da svoje unutarnje odnose uređuje uz politički konsenzus njezinih, a ne politika izvan BiH”, zaključio je akademik Slavo Kukić.