Isplati li se milijardu eura investirati u Blok 7 i šta su zaista obnovljivi izvori

ReSET okuplja ugledne eksperte iz različitih oblasti, a između ostalih izdvajaju se Mirza Kušljugić, Damir Miljević, Vjekoslav Domljan i Ognjen Marković, a u javnost su već izašli s dokumentom “EU Green Deal – Zadnja prilika za održiv i inkluzivan razvoj energetskog sektora u BiH.

U razgovoru za Klix.ba Kušljugić i Miljević govore u najaktualnijm temama energetskog sektora u našoj zemlji.

U EU energetska tranzicija čini okosnicu novog koncepta dugoročnog ekonomskog razvoja koja je operacionalizirana u “Evropskom zelenom dogovoru” (EU Green Deal), podsjeća Mirza Kušljugić, koji dodaje kako zemljama zapadnog Balkana, a time i Bosni i Hercegovini, pruža se prilika da se priključe ovom generacijskom procesu ostvarivanja vizije da Evropa do 2050. godine bude prvi klimatski neutralan kontinent.

“Naime, EU preko programa ‘EU zelena agenda za zapadni Balkan’ nudi tehničku i finansijsku podršku regionu prvenstveno za dekarbonizaciju i digitalizaciju energetskog sektora. Međutim, među donosiocima odluka u vladama i elektroprivredama u regionu i u BiH energetska tranzicija se još uvijek ne shvata kao razvojna prilika nego većinom kao nametnuta obaveza od strane EU. Shvativši da je ovaj program EU zadnja prilika da se energetika u BiH i u regionu transformiše u moderan, održiv i inkluzivan sektor skupina stručnjaka je inicirala osnivanje ‘ReSET Centra za održivu energetku tranziciju”, kaže on.

Vizija ReSET-a je da kao “think tank” nestranačka, neprofitna i nevladina organizacija, dodaje Kušljugić, koja okuplja istaknute predstavnike stručne i akademske zajednice, aktivno sudjeluje u procesu energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini i u regionu. Područje djelovanja ReSET-a je obrazovanje, nauka i istraživanje. Aktivnosti ReSET-a će se zasnivati na multidisciplinarnom i inovativnom pristupu prilikom kreiranja javnih politika generisanjem i promocijom ideja o održivoj energetskoj tranziciji, koja pored tehničkih i ekonomskih uvažava i socijalne aspekte ovog složenog transformacionog procesa.

Ostvarivanje vizije ReSET planira realizovati umrežavanjem predstavnika stručne i akademske zajednice, pripremanjem i izdavanjem stručnih analiza u cilju promocije održive tranzicije energetskog sektora, organizovanjem stručnih edukacija, seminara i usavršavanja, organizovanjem foruma, okruglih stolova i sličnih tematskih skupova, uspostavljanjem veza i razmjenom stručnog iskustva i znanja sa inozemnim udruženjima iste orijentacije i programa, informiranjem javnosti o značaju održivog razvoja i održive energetske tranzicije”, navodi on.

U kojem smjeru ići

Zanimalo nas je u kojem smjeru treba da ide razvoj energetskog sektora u BiH, a Kušljugić kaže kako zvanične politike i koncept razvoja energetike u BiH, koji su razrađene u “Okvirnoj energetskoj strategiji BiH do 2035. godine” iz 2016. godine, nisu usklađeni sa aktuelnim trendovima u EU i u svijetu. Tako npr. vlasti u BiH planove razvoja elektroenergetskog sektora još uvijek zasnivaju na izgradnji termoelektrana na ugalj.

“Za razliku od ovog koncepta u stručnoj zajednici je postignut konsenzus da dekarbonizacija, odnosno razvoj obnovljivih izvora, treba da bude osnova razvoja elektroenergetskog sektora. Dekarbonizacija energetike i digitalizacija predstavljaju okosnicu četvrte industrijske revolucije kojoj se BiH može priključiti samo ukoliko usvoji ovaj savremeni koncept razvoja. Ukoliko se vlasti u BiH ne opredijele za ovaj koncept nastupiće stanje tzv. ‘perfektne oluje’ sa nesagledivim ekonomskim i socijalnim posljedicama. Dakle menadžment energetske tranzicije sa jasno definisanim ciljevima i postignutim širokim konsenzusom društveni aktera je smjer u kome treba razvijati energetski a posebno elektroenergetski sektor u BiH”, kaže on.

Pripremni radovi za izgradnju Bloka 7 (Foto: Klix.ba)Pripremni radovi za izgradnju Bloka 7 (Foto: Klix.ba)

Posljednja obećanja vlasti da će se zaustaviti izgradnja malih hidroelektrana u našoj zemlji zaokupiralu su pažnu javnostio, a Damir Miljević kaže kako je njihova izgradnja bukvalno atak investitora na najvrijednije prirodno bogatstvo kojim BiH raspolaže, a to su vode.

“Ovo se pogotovo odnosi na tzv. derivacione mini hidroelektrane u kojima se vode rijeka, rječica i potoka trpaju u višekilometarske cijevi i usmjeravaju na turbine da bi proizvodile električnu energiju. Ovaj atak je u prvom redu posljedica pogrešne politike stimulisanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora zasnovane na tzv. “feed in tarifama” koje investitorima garantuju otkup svih količina proizvedene električne energije po garantovanim nepromjenljivim cijenama na period od 15 (u RS) odnosno 12 godina (u FBiH), pri čemu su te cijene daleko veće od tržišnih. S obzirom da je društveni trošak, mjeren premijom koja se vlasnicima malih hidroelektrana plaća iz sredstava naknade za obnovljive izvore koju plaćaju svi građani i privreda u BiH, veći od društvene koristi koja se od malih hidroelektrana ostvari kroz poreze, radna mjesta i koncesione naknade očigledno je da je ovo za društvo štetno”, kaže on.

Koliko vrijede male hidrelektrane

Pri tome sve male hidroelektrane izgrađene do sada učestvuju u ukupnoj proizvodnji električne energije sa svega 3 posto pa se postavlja ozbiljno pitanje kome je to, osim investitorima i finansijskim organizacijama koje ih podržavaju u interesu, dodaje on.

“S obzirom da su vlasti te koje su ovo kroz propise omogućile i s obzirom da se već godinama vodi bitka između građana, lokalnih zajednica i nevladinih organizacija sa jedne strane i investitora i vlasti sa druge strane, ja nisam veliki optimista vezano za data obećanja. Ono što bi se u nekoj drugoj zemlji već desilo bilo bi ukidanje poticaja za izgradnju malih hidroelektrana što bi po meni bio dovoljno da najveći broj investitora odustane od izgradnje novih malih hidroelektrana i to bi bio prvi korak ka potpunoj zabrani izgradnje. Za to je trebala samo po jedna tačka dnevnog reda na sjednici entiteskih parlamenata na kojima bi se podsticaji ukinuli. To se nije desilo, što je indikator da stvarne volje i želje kod vlasti nema”, izjavio je.

Zašto u BiH nije moguće postaviti panel na krovu kuće za razliku od ostalih dijelova Evrope, pitanje je koje se često postavlja. Damir Miljević nam kaže da je u BiH moguće postaviti solarne panele na krov kuće samo je za razliku od ostalih dijelova Evrope to ovde gotovo nemoguća misija iz dva razloga.

“Prvi je što su provedbeni propisi takvi da je gotovo svejedno da li na kuću stavljate dva solarna panale ili pravite komercijalnu solarnu elektranu od 100 MW jer je papirologija gotovo ista. Drugi razlog je to što još uvijek nemamo provedbene propise vezane za proizvodnju za vlastite potrebe (tzv. kategorija prosjumere) pa je nemoguće višak energije koji proizvedete na svom krovu predati u sistem pod normalnim uslovima. Pored toga, u BiH ne postoji sistem stimulacije domaćinstava za proizvodnju električne energije već samo sistem podsticaja za komercijane proizvođače električne energije u sistemu feed-in tarifa tako da se ne mogu oteti utisku da vlasti jednostavno neće, bez obzira na sva pozitivna iskustva iz okruženja, da omoguće građanima da se uključe u ‘zelenu tranziciju”, kaže on.

Komercijalnim proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora građani i privreda su kroz naknadu za obnovljive izvore energije u prethodnih pet godina dali preko 121 milion KM, navodi on.

Šta sa subvencijama?

“Da je ovaj novac upotrebljen za stimulaciju nabavke npr. solarnih sistema za krovove kuća u domaćinstvima tako da se subvencioniše 50 posto vrijednosti nabavke i instalacije mogli smo danas imati preko 40.000 domaćinstava koja bi na krovu imali solarnu instalaciju snage 2 kW odnosno preko 80 MW ukupne instalirane snage solarnih elektrana koje bi proizvodile 108,5 GWh električne energije godišnje. Ovako imamo samo 140 povlaštenih proizvođača koji su uz milionske godišnje subvencije u 2019. godini proizveli svega 30,4 GWh, odnosno 3,57 puta manje električne energije nego što bi je proizvela domaćinstva da je model subvencioniranja prosjumera korišten”, kaže on.

Po mom mišljenju Miljevića, prvi ozbiljan korak ka stvarnoj tranziciji energetskog sektora u BiH predstavlja napuštanje modela podsticanja komercijalne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i preusmjeravanje sredstava od naknade za obnovljive izvore ka prosjumerima i energetskoj efikasnosti u domaćinstvima.

“Opet ilustracije radi, da smo dio novca od naknada za obnovljive izvore u prethodnih 5 godina potrošili u nabavku LED sijalica koje bi besplatno podijelili svim domaćinstvima u BiH uštedili bismo ukupno 1.455 GWh električne energije što je više od ukupne petogodišnje proizvodnje svih malih hidroelektrana u BiH koja je iznosila 1.374 GWh pri čemu bi domaćinstva uštedila na računima za struju u istom periodu 184 miliona KM, odnosno svako domaćinstvo bi imalo uštedu od 127 KM. Mislim da je iz iznesenih ilustracija potpuno jasno da je promjena pristupa energetskoj tranziciji u BiH potrebna, poželjna i moguća te da je drugačijim pristupom od dosadašnjeg, čak i uz limitirana sredstva, moguće ostvariti efekte koji bi bili ekonomski, ekološki, klimatski i socijalno održivi. Dakle, sve ono što dosadašnji pristup energetskoj tranziciji u BiH nije dao”, kazao je on.

Zanimalo nas je i koliko smisla ima ogromna investicija u Blok 7 u TE Tuzla kada se u Evropi gase termoelektrane. Kušljugić navodi da investicija u Blok 7 TE Tuzla zajedno s kamatama iznosi preko milijardu eura što je za Elektroprivredu BiH ogroman iznos. Projekt je kontunuitet politike koja je usvojena u “Strateškom planu i programi razvoja energetskog sektora FBiH” iz 2009. godine, gdje su se razvoj Elektroprivrede BiH i sanacija rudnika uglja zasnivali na izgradnji zamjenskih TE na domaći ugalj.

Dileme oko Bloka 7

“Od 2009. godine do danas su se desile dramatične promjene u globalnim politikama (npr. usvojen je Pariški sporazum o klimi u 2016.) a posebno u trendovima cijena tehnologija obnovljivih izvora električne energije (npr. cijene fotonaponskih panela su u periodu od 2009. godine opale za preko 90 posto, a i dalje padaju). Danas je najjeftinije proizvoditi električnu energiju u vjetroelektranama i solarnim elektranama. Navedeni trendovi ukazuju da je ekonomičnost Bloka 7 u narednih nekoliko decenija upitna”, smatra on.

To se posebno odnosi na situaciju kada će termoelektrane i u BiH morati plaćati troškove emisija CO2, dodaje on. Slična TE Šoštanj u Sloveniji u uslovima kada plaća prava za emisije CO2 godišnje pravi gubitak preko 50 miliona eura.

“Realno je očekivati da Blok 7 u TE Tuzla neće raditi 40 godina što je obično potrebno da bi ovakve investicije bile isplative. Ali odluka o izgradnji bloka 7 nije donesena na osnovu analize ekonomske isplativosti nego prije svega radi obezbjeđenja sigurnosti snabdijevanja potrošača Elektroprivrede BiH, odnosno tzv. energetske nezavisnosti. Izvjesno je da će cijena te nezavisnosti biti velika. Nadati se da će Elektroprivreda BiH i vlada FBiH uvidjeti da je budućnost elektroenergetskog sektora u izgradnji obnovljivih izvora a ne u realizaciji prevaziđenih planova iz 2009. godine”, zaključio je Kušljugić.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *