ANALIZA: Uticaj Rusije na BiH – Mit, teorija zavjere ili surova realnost?

Prošlo je 25 godina otkako su Sjedinjene Američke Države zaključile Dejtonski mirovni sporazum koji je okončao rat u Bosni i Hercegovini (BiH) te donio mir na ovim prostorima. Ipak, BiH je do danas ostala opsjedana od “starih demona”, posebno nacionalističkih političkih lidera koji koriste moć da bi podstakli nastavak sukoba i etničkih tenzije između Bošnjaka, Hrvata i Srba na području BiH. Nije nepoznanica da etničke napetosti i dalje traju, ali rješavanje problema zahtijeva priznanje da ih ruska vlada iskorištava i pogoršava. Strateški cilj Kremlja na zapadnom Balkanu je blokiranje zemalja koje teže ka EU integracijama i ulasku u NATO. Najpoznatiji primjeri njihovog uticaja su pokušaji Moskve da organizuje državni udar u Crnoj Gori, te nemiri u Sjevernoj Makedoniji prilikom promjene vlasti. Iako njihovi napori do sada nisu uspjeli zaustaviti nastojanja zemalja Balkana ka NATO putu ili blokiranje eventualnog pristupanja zemalja Alijansi, Kremlj je poslao poruku da je spreman potkopati legitimne vlade i prava balkanskih naroda da sami odaberu svoju sudbinu. Kako bi usporila NATO i EU integracije BiH, Rusija je destabilizovala zemlju na više načina: korištenjem lokalnih medija za širenje prokremljskih narativa; isticanjem pravoslavlja koje je osnova religioznih i crkvenih vez; sticanjem vlasništva u strateškim industrijama; i pružanjem podrške političarima i grupama lojalnim Moskvi, a neprijateljski nastrojenim ka EU i NATO-u.

RUSKE MEDIJSKE PROPAGANDE

Rusija je posljednjih godina pojačala svoje propagandne medije na zapadnom Balkanu, uglavnom ciljajući na pripadnike srpskog naroda, ne samo u Srbiji, već i u BiH, ali i u cijeloj regiji. “Russia Today” je 2015. godine pokrenula web stranicu i radio Sputnik Srbija sa sjedištem u Beogradu, a u januaru 2018. je “Russia Beyond the Headlines” (web stranica sponzorisana od strane Kremlja) pokrenula mobilnu aplikacije na srpskom jeziku pod nazivom RBTH Daily. Ovi ruski alati naglašavaju historijske i kulturne veze između Rusa i Srba, prvenstveno promovišući zajednički etnički slavenski i pravoslavni vjerski identitet (kroz Srpsku pravloslavnu crkvu, što se vidi na primjeru Crne Gore), istovremeno jačajući ideju da je Rusija njihov jedini istinski saveznik i da Srbi ne bi željeli da se zemlje regije (Srbija, BiH, Crna Gora i Sjeverna Makedonija) pridruže NATO i EU institucijama. Ruska “Gazeta” jedno je od medijskih “oružja” koje koriste Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a, kao i funkcioneri ove stranke, te njegov politički partner Dragan Čović, lider HDZ-a BiH koji je tokom posjete Rusiji u februaru 2020. godine za ovaj dnevni list dao intervju u kojem je kazao: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.

Širenje ruskog diskursa su preuzele i neke lokalne medijske organizacije, kao na primjer web portal IN4S. Ovaj portal po sadržaju korespondira idejama koje promovišu ruski uticaj. U njihovom impressumu je kao glavni urednik naveden Félix Savón, bivši kubanski bokser uhapšen 2018. za silovanje maloljetnog dječaka što budi sumnju u pravi identitet osobe koja stoji iza ovog portala. U drugim lokalnim medijima poput RTRS-a, agencije Srna, Alternativne televizije ili novina Glas Srpske, te portala InfoSrpska i Iskra.co emituju se samo pozitivne vijesti vezane za Rusiju. Tokom općih izbora u BiH u oktobru 2018. godine analitičari na Jane’s 360 (informacijska firma specijalizovana za vojsku i nacionalnu sigurnost) otkrili su nagli porast aktivnosti na Twitter računima koji promovišu proruske narative, a istovremeno se zalažu za separatizam u Republici Srpskoj.

Sastavni dio ruske propagande i širenja ruskog uticaja na području Balkana jeste i postavljanje anti-NATO bilborda, pretežno u mjestima sa srpskom većinom. Tako su prije par dana bilbordi s natpisom “Ne BiH u NATO!” osvanuli u Istočnom Sarajevu, a slični plakati postavljani su proteklih godinama u manjem bh. entitetu. Ista bilbord kampanja vodila se i u Crnoj Gori prije njenog ulaska u NATO savez.

Izvor: RTRS / Anti-NATO plakati u Istočnom Sarajevu

SRPSKO-RUSKI VJERSKI IDENTITET

Pravoslavlje je osnova religioznih i crkvenih veza Rusije, Srbije, Crne Gore i manjeg bh. entiteta, a može se reći i osnov duhovnih veza između dva naroda, te ima ulogu ideološkog elementa koji može poslužiti kao dodatna komponenta savezništva kada treba postići neki zajednički cilj ili kada je potrebna podrška jednoj od država. Prema mišljenju Evropskih institucija, tako Ruska pravoslavna crkva očigledno širi negativnu propagandu na području Balkana. U prilog dobrih veza Srpske i Ruske pravoslavne crkve govore brojni manastiri na području Srbije i Republike Srpske. U selu Ritešići, nedaleko od Doboja, nalazi se manastir Svete Matrone Moskovske, čija je gradnja prije desetak godina započeta na inicijativu lokalnog Udruženja srpsko-ruskog prijateljstva i jedinstva pravoslavnih naroda. Nasuprot njega je nedovršeni objekat koji bi trebao biti Srpsko-ruski duhovni centar u sastavu etno-sela kojeg gradi isto udruženje. Krajem 2019. održana je donatorska večera uz prisustvo predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović te predstavnika ambasade Ruske Federacije u BiH. U centru Banja Luke, na površini od 6.500 metara kvadratnih, je 2018. godine započeta izgradnja srpsko-ruskog centra u znak spomena na ruskog cara Nikolaja II i njegovu porodicu Romanov, a osim crkve, biće izgrađeni i drugi objekti u kojima će, kako je najavljeno, biti promovisana ruska kultura.

U Crnoj Gori je propali državni udar Demokratskog fronta, saveza stranaka koje podržava Rusija i protive se ulasku u NATO, uslijedio 2016. godine. Godinu dana kasnije zemlja je ušla u NATO, ali to nije spriječilo Rusiju da podrži anti-NATO i anti-EU struje u ovoj zemlji. Situacija u Crnoj Gori dodatno se pogoršala 2020. godine, tokom masovnih protesta širom zemlje koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva, a koja je, gledano historijski, u Crnoj Gori bila u svojstvu prosrpske opozicije. Protesti su započeli kao odgovor na Zakon o vjerskim slobodama, za koji crkveni zvaničnici kažu da je “osmišljen kako bi se Crkvi oduzela imovina”, usprkos mnogim neovisnim analitičarima i evropskim stručnjacima koji smatraju da zakon ispunjava evropski standard. Vlade Srbije i Rusije više ni ne kriju da podržavaju homogenizaciju i vjersku radikalizaciju crnogorskih Srba. Kao vid podrške protestima u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva u BiH je u Istočnom Sarajevu održala četiri litije i veliki moleban za spas i očuvanje svetinja Srpske pravoslavne crkve na prostoru Crne Gore. Skupu je prisustvovalo nekoliko stotina građana, a mitropolit dabrobosanski Hrizostom u svom govoru je istakao da je predsjednik Crne Gore Mile Đukanović udario na sav srpski narod i pozvao ga da što prije ispravi grešku.

Izvor: Reuters / Dobrodošlica ispred manastira u Republici Srpskoj

UTICAJ RUSIJE NA OBRAZOVNE SISTEME DRŽAVA BALKANA

Ruska pravoslavna crkva jeste važan, ali ne i jedini “alat” za ostvarivanje proruskog uticaja na području Balkana. Rusija je prepoznala obrazovanje kao značajan segment u procesu indoktrinacije stanovništva BiH i zemalja regiona. Tako je 2019. godine u Banjaluci otvorena prva pametna učionica ruskog jezika, projekat kojeg je realizovala organizacija “Ruska humanitarna misija” u saradnji sa Udruženjem građana “Kolibri” i istoimenim privatnim vrtićem, kako bi djeca, od najmlađeg uzrasta, počela učiti ruski jezik, te se upoznavati sa ruskom kulturom. Ista organizacija je godinu dana kasnije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu otvorila savremenu učionicu za učenje ruskog jezika sa opremom vrijednom 54.000 KM.

Promocija ruskog jezika i kulture započela je još 2002. godine, kada je u Banjaluci u sklopu Narodne i univerzitetske biblioteke RS otvoren Centar Ruske fondacije “Ruski mir”, koja je osnovana odlukom ruskog predsjednika Vladimira Putina, a čiji je cilj promovisanje ruskog jezika i ruske kulture. Pored toga, Ministarstvo obrazovanja i nauke Rusije svake godine dodjeljuje stipendije srednjoškolcima i studentima za obrazovanje u ovoj zemlji uz besplatan studij. Intezivno se na području Republike Srpske promovišu ruski univerziteti, te mogućnosti stipendiranja školovanja u Rusiji, uz posebne olakšice “za građane Srbije i Republike Srpske”.

“AMBASADORI” RUSKOG UTICAJA NA BALKANU

Jedan od ekstremnih načina ruskog uticaja u BiH jesu i nevladine organizacije. U BiH postoji cijeli niz tih organizacija koje u svom nazivu sadržavaju “ruski” ili su na druge načine povezane s njima. Neke od njih su: Udruženje „srpsko-ruski most“ u Banja Luci i Istočnom Sarajevu, Udruženje srpsko-ruskog prijateljstva „Bratstvo“ u Banja Luci i Istočnom Sarajevu, Srpski pokret „Vladimir Putin” u Istočnom Sarajevu, Udruženje srpsko-ruskog prijateljstva „Zavet“ iz Bijeljine, Ruski centar Fondacije „Ruski mir“ iz Banjaluke, Ruski kulturni centar u Banja Luci, Centar ruskog jezika i kulture „Vozroždenije“, Udruženje “Istočna alternativa” iz Republike Srpske (čiji je predsjednik Vojin Pavlović u julu 2020. godine u Srebrenici i Bratuncu izlijepio plakate kojima se poziva na proslavu 11. jula kao Dana oslobođenja Srebrenice). Njima treba ubrojati i brojna udruženja iz Srbije koja imaju aktivnosti i na području Republike Srpske, a to su: “Društvo rusko-srpskog prijateljstva Moskva“, „Društvo srpsko-ruskog prijateljstva Beograd“, „Društvo bjelorusko-srpskog prijateljstva Minsk“, „Akademija slavistike Moskva“, STP „Riznica“, Obrazovno-rodoljubiva organizacija „Stяg“ Moskva, te brojne druge. Među najvažnijim ruskim organizacijama u BiH je bajkerska grupa “Noćni vukovi”, koja je bliska ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ona privlači medijsku pažnju i inspiriše ljude da im se pridruže, a ista organizacija je 2018. godine od Ministarstva trgovine i turizma RS dobila grant od 40.000 KM za “promociju Republike Srpske kroz razvoj moto-turizma u zemlji i inostranstvu”.

Rusija svoj uticaj širi i kroz brojne kulturno-umjetničke postavke, a posljednje u nizu su održane povodom 75. godišnjice Dana pobjede nad fašizmom. Tako je u organizaciji Grada Trebinja i Ambasade Ruske Federacije u BiH predstavljena „Revija ruskog filma“ u okviru koje je prikazano nekoliko najpoznatijih ruskih biografskih filmova i drama, a otvorena je i izložba „Put do pobjede – Istorijski izvori svjedoče“. U Galeriji Novi hram u Sarajevu je predstavljena ista izložba, a posjetioci su imali priliku informisati se o jedinstvenim arhivskim slikama i video materijalima koje pruža fond Državnog centralnog muzeja moderne historije Rusije, Centralni arhiv Ministarstva odbrane Ruske Federacije te Arhiv Vanjske Politike Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije. Ista izložba postavljena je i u Han Pijesku u dvorani “Kosovo i Metohija”.

Izvor: Glas Srpske / Izložba “Put do pobjede – Istorijski izvori svjedoče”

Rusija je, kroz svoje djelovanje na Balkanu, do sada mnogo puta pokazala kako ima duple standarde kada je u pitanju osuđivanje fašizma, fašističkih organizacija i zločina, a sve kako bi održala dobre odnose sa najvažnijim saveznicima u BiH. Naime, ruski ambasador u BiH, Petar Ivancov, je među ostalim zvaničnicima prisustvovao ovogodišnjem obilježavanja Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina – genocida u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini, čime je pokazana naklonost srpskom narodu. S druge strane, izostala je njegova reakcija na održavanje komemoracije i mise za bleiburške žrtve u Sarajevu za koju su brojni državni dužnosnici, među kojima i sva tri člana Predsjedništva BiH, političke stranke i nevladine organizacije, ocijenili kako je misa u sastavu bleiburške komemoracije pokušaj rehabilitacije ustaškog režima koji je odgovoran za ubistva više od deset hiljada Sarajlija tokom fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu. Čini se kako je Rusija nereagovanjem na ovu misu željela da se “dodvori” svojim drugim važnim partnerima – Hrvatima. Također, predstavnici Rusije rado pričaju i naglašavaju značaj i ulogu SSSR-ove Crvene Armije u oslobađanju Jugoslavije od nacizma i fašizma, ali ni u jednoj svojoj izjavi nisu osudili aktivnosti pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta koji već godinama na području Istočne Bosne veličaju i slave ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, četničkog komandanta Dragoljuba Dražu Mihailovića. Mogući razlog šutnje Rusije po ovom pitanju krije se u činjenici da se dobrovoljci sa Balkana koji su ratovali u Ukrajinu, na strani ruskih pobunjenika, deklarišu kao članovi četničkog pokreta. Naime, srpski dobrovoljci su uglavnom ratovali u sastavu četničkog odreda “Jovan Šević”, čiji je komandant, Srbijanac Bratislav Živković, bio jedan od ključnih organizatora odlaska u Ukrajinu. Živković je ratovao u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, a ima bliske veze s čelnicima četničkog Ravnogorskog pokreta.

DIREKTNE STRANE EKSPLOATACIJE – “BRATSKI ODNOS” RUSIJE I RS-a

Kompletan proces privatizacije Naftne industrije Srpske pratile su brojne nezakonite radnje, nelogični potezi Vlade Republike Srpske, sumnjive transakcije i nedomaćinsko poslovanje. Rafinerija ulja Modriča a.d. je bosanskohercegovačka rafinerija ulja u Modriči, koja posluje u sklopu OPTIMA Grupe, koja je u vlasništvu ruske naftne kompanije Zarubežnjefta i posjeduje još jednu rafineriju nafte u Brodu, te svoju mrežu benzinskih pumpi pod nazivom Nestro Petrol. U februaru 2007. godine Vlada Republike Srpske je sa kompanijom Zarubežnjeft, koja je u ruskom državnom vlasništvu, sklopila ugovor o privatizaciji rafinerije nafte u Bosanskom Brodu i rafinerije ulja u Modriči, te je od strane ruske kompanije uplaćeno oko 236 miliona KM. Za kupovinu je formirano novo preduzeće pod imenom “Neftegazinkor”, koje je u 100% vlasništvu Zarubežnjefta. Ruska kompanija sada posjeduje 75,65% dionica. „Optima“ je bila dužna da nabavi sirovine za održavanje proizvodnje, ali je istovremeno postala vlasnik svih gotovih i polugotovih proizvoda Rafinerije. Revizori su ustanovili da je ugovorom „Optima grupa“ postala vlasnik kompletne proizvodnje u Rafineriji ulja Modriča. Na „Optima grupu“ preneseno je pravo korištenja zaštićenog imena i žiga robne marke proizvoda Rafinerije ulja. „Optima grupa“ je svoja potraživanja od „Rafinerije ulja Modriča“ osigurala preuzimanjem žiga. Ekonomisti i nevladine organizacije su tada upozoravale da je „Optima grupa“ sklapanjem ovog ugovora prekršila Zakon o privatizaciji Naftne industrije RS, jer je Rafinerija ulja Modriča počela da radi uslužnu preradu nafte što nije bila njena osnovna djelatnost. Zakonom o privatizaciji propisano je da investitor mora zadržati osnovnu djelatnost Rafinerije, a to je direktna proizvodnja i prerada nafte. Obje rafinerije – i ona u Brodu i ona u Modriči – vrše uslužnu preradu za „Optima grupu“. Kada se 2019. godine bivši premijer Rusije Dmitrij Medvedev sastao sa Miloradom Dodikom, srpskim članom Predsjedništva BiH, Dodik je izrazio važnost prisutnosti kompanije Zarubežnjeft u naftnom sektoru RS-a, te je rekao kako je ona za Republiku Srpsku presudna. Tom prilikom se zahvalio gospodinu Kudryashovu (Sergej Kudryashov, generalni direktor Zarubežnjefta) i njegovom timu na njihovom dobrom radu.

Taj “dobar rad” se ogleda u tome da je Rafinerija ulja Modriča u prvoj polovini 2020. godine ostvarila ukupne prihode od oko 5,3 miliona KM. Prihodi su godinu ranije u istom periodu bili oko 7 miliona maraka. Na ovaj način je nastavljen pad prihoda s kojim se kompanija suočava već neko vrijeme. Ukupni rashodi za pola godine iznosili su nešto ispod 7 miliona KM, za razliku od oko 8,5 miliona iz prve polovine 2019. Kompanija je ostvarila polugodišnji gubitak od 1,67 miliona KM, u odnosu na 1,45 miliona iz istog perioda lani. Znatno je smanjen broj radnika, sa 355 na 272, piše u polugodišnjem finansijskom izvještaju.

Druga kompanija u vlasništvu Zarubežnjefta, Rafinerija nafte Brod ni ove godine neće pokrivati akumulirani gubitak koji sa godinama postaje sve veći. U 2019. godini gubitak Rafinerije iznosi 117,1 milion KM, a gubici iz ranijih godina 625,2 miliona KM. Ukupan akumulirani gubitak kompanije na dan 31.12.2019. godine popeo se na iznos od 742,4 miliona KM. U revizorskom izvještaju za 2019, koji je radilo društvo BDO Banja Luka (nosi datum 28. februar 2020.), navodi se da je Rafinerija za havariju u oktobru 2018. evidentirala oštećenje osnovnih sredstava u iznosu od 3,814,870 KM preko rezultata ranijih godina.

Porezna uprava RS je utvrdila da su kroz transakcije s određenim pravnim osobama utajeni milioni maraka u navedenim rafinerijama. Analitičari vjeruju da se radi o sličnom scenariju kao u „Biraču“, bivšoj tvornici glinice iz Zvornika koja je propala, a koju su svojevremeno kupili ulagači iz Litve. Sve je to dovelo do “privremenog” prestanka rada Rafinerija nafte Brod, a zbog havarije u Rafineriji nafte prestala je sa radom i proizvodnja baznog ulja u Rafineriji ulja u Modriči. Posljedica prestanka rada jeste otpuštanje radnika. Naime, stotinu trideset šest radnika Rafinerije nafte Brod, proglašeno je tehnološkim viškom i u ovoj godini će biti otpušteni uz otpremninu. U Rafineriji ulja Modriča za sada se na spisku za otkaz nalazi nekoliko desetina radnika. S tim u vezi, ministar energetike i rudarstva RS, Petar Đokić, je tražio garancije od Ruske Federacije da se neće povući iz naftne industrije RS-a. Navodno mu je ruski ministar energetike Aleksandar Novak rekao da nemaju namjeru da se povuku. To nam pokazuje da je naftnu industriju u RS-u “privatizovala” Ruska Federacija i da su ovisni o Rusiji, jer inače ne bi ministar te države morao davati ovakvu vrstu garancije.

U 2014. godini su tadašnji predsjednik RS-a Milorad Dodik i ruski oligarh i vlasnik kompanije “Comsar Energy“ Rašid Serdarov položili kamen temeljac za gradnju HE „Mrsovo“ uz najavu velike poslovne saradnje između Republike Srpske i Serdarova. Do danas HE nije izgrađena, kao što nije ni TE “Ugljevik 3“, niti je pokrenuta eksploatacija uglja na ležištu “Ugljevik Istok 2“ za koje je Vlada RS naprasno dala koncesije Serdarovu prije šest godina na osnovu prethodnog Dodikovog ličnog obećanja. Probijanje rokova i nepoštovanje koncesionih pravila nije bilo dovoljan razlog za raskid ugovora sa ruskim milijarderom, već je odlučeno da Srpska po paprenoj cijeni otkupi njegove koncesije i zatvorene hotele “Comsar“ u Rudom i Ugljeviku. Serdarov je u RS-u registrovao pet firmi za različite djelatnosti, od ugostiteljstva do trgovine i proizvodnje električne energije. One imaju neznatan promet, ali i milionski gubitak. Sva preduzeća su u potpunom ili većinskom vlasništvu “Comsar Energy Group limited“ koja je registrovana na Kipru, ostrvskoj državi i jednoj od brojnih svjetskih offshore zona koje nude potpunu anonimnost vlasnicima firmi i bankovnih računa. Umjesto najavljenih milijardu maraka ulaganja, „Comsar Energy“ je odustala od posla, a Serdarovu bi trebalo biti isplaćeno 180 miliona konvertibilnih maraka za koliko bi „Elektroprivreda RS“ otkupila njegove koncesije.

Izvor: DW / Dodik i Serdarov

Jedan od primjera bliske saradnje ruskih oligarha sa vladajućom strukturom Republike Srpke jeste i afera sa zvorničkom “Aluminom”. Zvornička kompanija Alumina – odosno Birač pod istragom je zbog povezanosti sa iranskim nuklearnim programom, a u istragu su uključene i međunarodne policijske i obavještajne agencije. Ona je dio Fabrike glinice Birač u stečaju i jedino njeni pogoni rade. Na njihovoj stranici je navedeno da svoje proizvode, između ostalog, izvoze u Rusiju, Pakistan, Indiju, Kinu, Tursku… Inače, godinama je ovom zvorničkom kompanijom upravljao ruski oligarh biznismen Vladimir Romanov koji je imao podršku vlasti Republike Srpske.

U izvještaj Pentagona iz 2019. godine o uticaju Rusije na istočnoeuropske zemlje i to putem prirodnog plina, kaže se da plin u ruskim rukama postaje sredstvo preko kojeg Rusija vrši pritisak i utiče na donošenje odluka država partnera i saveznika SAD-a ili kažnjavanja države kada odluke nisu u skladu sa ruskim uticajem. Prema njihovoj analizi, Mađarska ovisi o ruskom plinu više od 80 posto, Srbija oko 85 posto, a BiH 100 posto. Krajem 2019. godine, glavnom gradu BiH prijetio je scenario prestanka snabdjevanja plinom zbog spora sa preduzećom Gas promet Pale. O ozbiljnosti problema govori i to da se u njegovo rješavanje morala uključiti i Evropska unija čiji su predstavnici prisustvovali sastanku u Sarajevu. Izlaz iz ove situacije bi mogao biti priključivanje na Jadransko-jonski gasovod, ali član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je kako će učiniti sve što je u njegovoj moći da snabdjevanjem plinom BiH što čvršće veže uz Rusiju potvrdivši da će, umjesto diverzificiranja opskrbe plinom, podržati projekat gradnje novog plinovoda orijentisanog isključivo ka ruskim firmama.

Još jedna u nizu od afera vezanih za ruske firme koje su na području BiH “izvukle” novac građana i građanki veže se za salon namještaja “Nefa”. Naime, veliki broj Bosanaca i Hercegovaca oštećeni su za hiljade maraka, nakon što su kupili namještaj u nekoj od prodavnica salona “Nefa namještaj”, ali ga nikada nisu dobili. Kupci su avansno uplatili čitav iznos za željeni komad namještaja, međutim prije nego što im je on isporučen, sve prodavnice, ne samo u BiH, nego i u regiji su doslovno preko noći zatvorene. Oštećeni su također i zaposlenici “Nefa” salona kojima nisu izmirene plate. Ova kompanija je istu stvar uradila i u Srbiji, a prema navodima srbijanskih medija “kompanija je doslovno pobjegla iz Srbije i ostavila više od 500 radnika na cjedilu, te je oštetila stotine kupaca kojima nije isporučila plaćenu robu”. Kako pišu ovi mediji, riječ je o ruskoj kompaniji namještaja “Spilit“, a prema podacima Agencije za privredne registre Srbije 49 posto “Spilita” je u vlasništvu beogradskog “Hollodexa“, a 51 posto u vlasništvu ruskog partnera “OOO Korolj Divanov” dok je “ Hollodex” stopostotni vlasnik “Nefa namještaja”.

POLITIČKO-EKONOMSKA “OFANZIVA”

Rusija je 2015. godine blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine, koju je predložila Velika Britanija i podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije. Ipak, to nije spriječilo Dragana Čovića da tokom ovogodišnje posjete Rusiji kaže kako ruskog uticaja u našoj zemlji “nažalost ima malo”.

Otkako je grupacija Volksbank International omogućila Sberbanku ulazak na tržište Balkana, Rusija je u mnogome proširila svoj uticaj na ekonomiju i privredu BiH i Hrvatske. Sberbank je banka koja je u većinskom vlasništvu Ruske Federacije. Najveće posljedice i uticaj ruskog bankarskog sektora je osjetila Hrvatska. Sa bankrotom Agrokora, o kojem je ovisila hrvatska ekonomija, Sberbank je kao najveći kreditor postala najvažniji igrač u njihovoj ekonomiji. Otuda proizilazi nagli zaokret hrvatske politike ka Rusiji i proruskim idejama. Za to vrijeme, predstavnik Ruske Federacije BiH u Vijeću za implementaciju mira i ruski ambasador u BiH, Petar Ivancov je uvijek izdvajao mišljenje u odnosu na druge članice PIC-a. On je uglavnom podržavao secesionističke poteze lidera Republike Srpske Milorada Dodika čiji je ključni partner u tom trenutku bio – Dragan Čović. Bliski Čovićev saradnik, Josip Jurčević, direktor firme Luka Ploče Energija d.o.o. Ploče i predstavnik kompanije Prvo plinarsko društvo (PPD), koji je ranije bio zamjenik direktora Sigurnosno obavještajne agencije Hrvatske (SOA) je postao jedan od glavnih saradnika ruskog Gasproma. On je zajedno sa Čovićevim kadrovima vodio razgovore o ulasku ruskog kapitala u mostarski Aluminij, kao i o ruskom preuzimanju “mostarskog diva”. Kako je Aluminij, pod vodstvom HDZ-ovih kadrova, konstantno imao probleme sa nabavkom električne energije, za koju također duguje velike novce, Sberbank se uključuje u rješavanje tog problema. Ruska Sberbanka je potpisala bankovnu garanciju Aluminiju za nabavku struje od Elektroprivrede BiH.

Izvor: YouTube / Dodik i Čović

U maju 2018. godine obavještajne agencije dobile su informaciju da se bivši šef ruskog FSB-a u jednom hotelu kod Trogira susreo sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, zamjenikom predsjednika HDZ-a Hrvatske i bivšim visokopozicioniranim djelatnikom SOA-e Milijanom Vasom Brkićem, čiji je Jurčević bliski saradnik, te zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji je u Moskvi od Vladimira Putina nagrađen ordenom “Red prijateljstva”. Na sastanku je dogovarano na koji način pomoći Draganu Čoviću da ponovo postane hrvatski član Predsjedništva BiH, kako bi na taj način u Predsjedništvu BiH sjedila dvojica ruskih protagonista: Dodik i Čović. Zbog kompleksnosti političkog sistema BiH, pobjeda Čovića i Dodika na izborima za Predsjedništvo BiH bi omogućila njihovu skoro, pa apsolutnu kontrolu nad političkim procesima u BiH. Glavni oponent i najveća prijetnja tom planu bio je Željko Komšić kojeg je Čović žarko želio da pobijedi u izbornoj trci. U tom naumu se ispriječila matematika. Zbog toga je hrvatski HDZ i HDZ BiH pribjegao drugom planu, što nas dovodi do trećeg ruskog igrača u BiH, a to je SDP u BiH. SDP BiH je u zadnja tri mandata imao kandidata samo za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda ili ga nije nikako imao. Dok su imali kandidata, to je bio Željko Komšić, koji je kasnije napustio SDP. Dugo se razgovaralo o ujedinjenju ljevice u BiH, te da na opće izbore 2018. godine izađu sa zajedničkim kandidatom za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Ipak, SDP odlučuje da se povuče iz predizborne koalicije, te da predloži člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda i time, smatraju politički analitičari, poveća šanse za pobjedu Draganu Čoviću, jer bi, kako tvrde, veliki broj glasača lijeve orijentacije podržalo Željka Komšića. U međuvremenu, SDP BiH dobija “finansijsku injekciju” u vrijednosti od 200.000 KM od hrvatske firme Analytics Experts, koja će kasnije biti optužena za pranje novca, a koja je povezana i sa firmom supruge bivšeg predsjednika HDZ-a Hrvatske Tomislava Karamarka, Anom Karamarko. Porodica Karamarko je u bliskim odnosima sa Oksanom Dvinski, bivšom donatoricom HDZ-a i poduzetnicom porijeklom iz Ukrajine koja se bavila energetskim biznisom. Ona je 2018. godine bila članica izaslanstva Uprave Sberbanka i savjetnica prvog zamjenika predsjednika Uprave Sberbanka. USKOK vodi istragu protiv Ane Karamarko zbog sumnji da je iz svoje tvrtke Drimia izvukla oko 400.000 kuna preko faktura za nepostojeće usluge. Sve ovo ide u prilog (in)direktnog uticaja Rusije na izborne procese u BiH i regionu putem različitih političkih subjekata ili pojedinaca na koje imaju uticaj uglavnom zbog poslovnih veza. U nekim slučajevima, Rusija ima i direktnu kontrolu nad određenim državnim institucijama.

Napori Rusije da potkopa stabilnost u BiH i načela Dejtonskog mirovnog sporazuma pružanjem podrške nacionalističkim političarima pokazuju opredijeljenost ruske vlade da spriječi BiH da se potpuno integriše u NATO i EU. Uz rusku podršku separatističkim politikama, pa čak i obučenim ruskim paravojnim snagama koje djeluju po Dodikovom nahođenju, BiH i dalje karakterišu etničke napetosti i politička stagnacija. Nesumnjivo je da će Moskva i dalje podržavati nacionalističke vođe poput Dodika i njegovih saveznika na koje se Rusija može osloniti u nadmetanju o pitanjima koja su joj najvažnija, poput spriječavanja ulaska BiH u NATO.